Jedna od ključnih bitaka u 21. veku odnosi se na posjedovanje i preradu kritičnih sirovina bez kojih nije moguć razvoj i tehnološki napredak savremenog društva. Srbija, ne svojom zaslugom, posjeduje najveće rezerve litijuma u Evropi, što je strateški važno jer ova sirovina nije dostupna svim državama, ali je potrebna svima. Umjesto da vodimo dijalog o tome kako najbolje iskoristiti ovu prednost za jačanje naše ekonomije i nacionalne sigurnosti, suočavamo se s dezinformacijama i otvorenim obmanama, naročito od strane tzv. stručnjaka koji iznose zaključke suprotne njihovom znanju.

Dok se širom Evrope vode javne rasprave, u Srbiji se vodi javni monolog. Protivnici ekonomskog napretka Srbije uporno odbacuju činjenice, pokušavajući stvoriti alternativnu stvarnost i manipulirati građanima. Ignorišu se činjenice poput toga da se u Evropi razvija više od 20 postrojenja za ekstrakciju i preradu litijuma. Evropska unija je čak izmijenila svoje propise kako bi podržala rudarsku industriju i pooštrila ekološke standarde.

Srbija sa svojim rezervama litijuma može postati centar zelenog industrijskog razvoja i generirati hiljade radnih mjesta. Međutim, političari koji se protive ovom razvoju pokušavaju politički profitirati od zaustavljanja napretka Srbije, koristeći nasilje, blokade i dezinformacije. Nedavno je kompanija Rio Tinto objavila nacrt Studije o uticaju na životnu sredinu vezanu za projekt „Jadar“, što bi trebalo otvoriti dijalog na osnovu činjenica.

Država Srbija će u konačnici donijeti odluku o projektu, uzimajući u obzir domaće i međunarodne standarde. Umjesto da se fokusiramo na dijalog i tehnološka rješenja, suočavamo se s artiljerijskom paljbom dezinformacija. Kako odgovorno društvo, trebamo sami odlučiti kako iskoristiti ovu prednost u trenucima kada se odnosi Kine i Evropske unije zaoštravaju. Kao autor studije „Uticaj litijuma na stratešku bezbjednost Srbije“, pozivam na racionalan dijalog i promišljena rješenja za budućnost naše zemlje.