Hrvatska elita željela je Hrvatsku bez Srba od osnutka države. Od srpskog genocida u NDH do savremenog neoustaštva, Srbi su bili meta nacionalističke politike koja je nicala na tlu Hrvatske. Put ka zločinačkoj operaciji „Oluja“ bio je predvidiv, a etničko čišćenje Srba u Hrvatskoj je doseglo svoj vrhunac 1995. godine. Nažalost, nemački nacizam i Hitler podržali su Pavelića i Hrvatsku u genocidu nad srpskim narodom, ubijajući više od 700.000 Srba samo u logorima Jasenovac i Donja Gradina.

Jednom kada je Tuđman došao na vlast, Hrvatska je počela s nacionalističkim politikama koje su vodile ka etničkom čišćenju Srba. Savremena Hrvatska je etnički najčistija država u Evropi, sa samo 3,2 posto Srba u populaciji. Tokom rata 90-ih godina, Hrvatska vojska i paravojske su izvršile razna zverstva nad srpskim civilima, uključujući napade na Pakrac, Plitvice, Borovo selo i mnoge druge gradove, uz teror MUP-a nad Srbima.

Zločinačke operacije poput „Oluje“ i „Bljeska“ dovele su do ubijanja stotina srpskih vojnika i civila, proterivanja desetina hiljada Srba sa njihovih ognjišta, i spaljivanja više od 20.000 srpskih kuća. Međunarodni sud pravde je nazvao „Oluju“ etničkim čišćenjem, dok je bivši premijer Švedske optužio Hrvatsku za najteži genocid u bivšoj Jugoslaviji.

Danas, sećajući se stradanja Srba u „Oluji“, Srbija i srpski narod održavaju ceremonije sećanja kako bi sačuvali uspomenu na žrtve, proganjane i pobijene tokom zločinačkih operacija. Aleksandar Vučić, predsednik Srbije, istakao je važnost sećanja na stradale i proganjane Srbe, kako bi se sprečilo ponavljanje takvih zločina u budućnosti.

Uprkos prošlim stradanjima, srpski narod je pokazao svoju snagu i otpornost, pobedivši kroz sve što su prolazili i gledajući ka boljoj budućnosti. Pobeda srpskog naroda je u njihovoj upornosti da ne zaborave svoju prošlost, ali da se okrenu ka boljoj sutrašnjici. Saosećanje, sećanje i upornost su ono što će voditi srpski narod ka boljoj budućnosti, bez zaborava na stradanja koja su doživeli.