Panel svjetskih stručnjaka i znanstvenika, koji već dugi niz godina djeluje pod okriljem UN-a, nedavno je uputio turobno upozorenje da se svijet nalazi na pragu klimatske katastrofe jer je cilj ograničenja globalnog zagrijavanja na 1,5 stupnjeva Celzijusa u odnosu na predindustrijsko razdoblje već daleko izmakao.

Jedini način da se postigne taj cilj je ubrzanje smanjenja emisije stakleničkih plinova, odnosno prelazak na obnovljive izvore energije. „New York Times“ piše da je Zemlja već zagrijana za 1,1 stupanj Celzijusa, ali da najveći svjetski zagađivači, SAD i Kina, nastavljaju s novim projektima koji se temelje na fosilnim gorivima.

Ove godine Srbija je osjetila paklenu vrućinu s tropskim valom koji je trajao više od deset dana, s temperaturama između 35 i 40 stupnjeva Celzijusa, praćenim nepodnošljivim noćima i temperaturama koje nisu padale ispod 20 stupnjeva Celzijusa. U budućnosti se očekuju sve češći toplinski valovi i temperature iznad 35 stupnjeva, kao i češće superćelijske oluje, dok će zime postajati sve toplije i s manje snijega.

Da bi se spriječila globalna katastrofa, neophodan je prijelaz na elektromobilnost, odnosno korištenje električnih vozila, autobusa, motocikala i bicikala. No, elektromobilnost neće biti moguća bez kvalitetnih i dugotrajnih baterija koje se pune električnom energijom, a litij je neophodan metal za izradu takvih litij-ionskih baterija.

Zapadne zemlje već su 2020. godine odredile „kritične mineralne sirovine“ na zakonskoj razini te razradile strategije za prevenciju nestašice tih minerala koji bi uzdrmali ekonomsku i nacionalnu sigurnost. Bitka za kritične minerale označava početak promjene globalne moći te postoji rizik od izbijanja svjetskih ratova za sirovine, slično kao što su se događali ratovi za naftu tijekom 20. stoljeća. EU je sastavila svoj popis od 30 kritičnih mineralnih sirovina, dok su SAD donijele zakon kojim utvrđuju popis od 36 kritičnih minerala.

Danas su energentske sirovine u središtu pozornosti, a prije svega litij – najlakši metal koji se u prirodi javlja samo u spojevima u obliku silikata. Litij spada u skupinu strateških sirovina zbog široke primjene u farmaceutskoj industriji, proizvodnji keramike, stakla, polimera i metalurgiji. S razvojem tehnologija koje su neutralne na ugljik i industrije električnih vozila, potražnja za litijem eksponencijalno raste. Najveće nalazišta litijuma u svijetu nalaze se u Australiji, Kini, Argentini i Čileu.

Prema procjenama Američkog geološkog instituta, Srbija je treća zemlja u Europi po rezervama litija, procijenjenim na 1,2 milijuna tona. Multinacionalna kompanija „Rio Tinto“ je 2004. godine u dolini rijeke Jadar otkrila rudu „jadarit“, kombinaciju litija i bora.

U Srbiji već dugo traje polemika o iskorištavanju ekonomske i razvojne prilike koja se pružila, jer „tko ima litij dominirat će svijetom“. Raspravlja se hoće li Srbija iskoristiti bogatstvo jadarita i litija te postati ekonomski i politički utjecajnija zemlja, sa podzemnim rudnikom litija te proizvodnjom litijumskih baterija, čime bi postala zemlja s nevjerojatnim investicijskim potencijalima.

Juna 1881. knez Milan Obrenović označio je početak izgradnje željezničke pruge Beograd-Niš srebrnim budakom, što je označilo ogroman napredak Srbije. Iako je bilo mnogo protivnika, progres se nije mogao zaustaviti te je prvi vlak krenuo iz Beograda prema Nišu u kolovozu 1884. godine, vučen lokomotivom nazvanom „Kralj Srbije“.

Većina protivnika rudnika litija su politički pristrani protivnici predsjednika Vučića, koji bude histeričnu reakciju na sve što on čini za ekonomski i politički napredak zemlje. Ključno pitanje zaštite okoliša je od izuzetne važnosti, no jasno je iz Memoranduma između Srbije i Europske komisije o litiju da će se maksimalno pažnja i znanje posvetiti ovom projektu kako bi se osigurala najviša europska standarda zaštite okoliša i ljudskog zdravlja.

Predsjednik Vučić ističe važnost zaštite okoliša te ističe: „Meni je važno čuti koji su to zaštitni elementi i kakva će nam biti okolišna situacija. To želim čuti od stranih i domaćih stručnjaka kako bih mogao prenijeti informacije narodu. Ekonomski aspekt je važan, ali važnije je zaštititi okoliš i sigurnost ljudi. Ne pada mi na pamet suglasiti se ako bi to ugrozilo život i okoliš ljudi. Neću to učiniti ako se okoliš u Jadranskoj i Raškoj ugrozi“.