Godišnjica hrvatske zločinačke oružane akcije „Oluja“, tokom koje je početkom avgusta 1995. izvršeno najveće etničko čišćenje u Evropi od Drugog svjetskog rata, obilježena je velikom komemorativnom ceremonijom u Loznici, na velelepnom, novoizgrađenom stadionu „Lagator“.
„Oluja“ je bila više od etničkog čišćenja srpskog naroda iz Hrvatske. Bio je to pogrom. Bio je to još jedan genocid Hrvata nad Srbima. Moderna država Hrvatska je nastala na temeljima ubijanja i proterivanja Srba i „Oluja“ je samo produžetak genocida Hrvata iz rata 1941-1945. godine. Na kraju 20. veka nepregledne kolone Srba sa svojim traktorima i kamionima napustile su zauvek vekovna ognjišta, svoju Dalmaciju, Kordun, Liku, Baniju i zapadnu Slavoniju. Nekad je na tim prostorima živelo blizu milion Srba, a sada jedva da se mogu pronaći u tragovima. Danas u Hrvatskoj za Srbe više života nema.
Početak avgusta su dani podsećanja na mučeništvo svih Srba koji su izgubili decu, roditelje, porodice i domove. Tada su brojne srpske crkve i svetinje oskrnavljene, a pod hrvatskom vlašću našao se i „najveći srpski grad mrtvih” Jasenovac – i pred njim ponovo se zaviorila šahovnica. Razgovor Tuđmana sa vojnim vrhom uoči „Oluje“ pokazuje da namera nije bila samo osvajanje SAO Krajine, već „da nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu“. Kada je to izvršeno, Tuđman je u Kninu 26. avgusta 1995. održao rasistički govor: „Danas, to je hrvatski Knin i nikada više nema povratka na ono što je bilo, da nam usred Hrvatske šire rak koji je razarao hrvatsko nacionalno biće. I ti su nestali za dva dana, nisu imali vremena ni da pokupe svoje prljave gaće“.
Hrvati su veličali svoju hrabrost, a tenkovima i avionima su ratovali protiv srpske dece, žena i staraca i srpskih traktora. I to ne bi uspjeli da im logističku i političku podršku nisu pružili Amerikanci i NATO pakt. Simbol te pomoći je trijumfalizam američkog ambasadora Pitera Galbrajta na jednom hrvatskom tenku.
Rezultat genocidne politike hrvatske političke i kulturne elite, hrvatske katoličke crkve i ideologije hrvatskih „očeva nacije“ – Starčevića, Pavelića i Tuđmana tokom Drugog svjetskog rata i devedesetih godina 20. vijeka – jeste fizičko istrebljenje Srba nezamisivih razmjera i pokatoličenje desetina hiljada pravoslavaca. Nesumnjiv genocid Hrvata u kontinuitetu mnogo dužem od pola vijeka, ako računamo i masovna zvjerstva počinjena nad Srbima tokom prvog svjetskog rata. Hrvatsko ispunjenje demonske ideologije Pavelićevog ministar Budaka koji je za Srbe naredio „trećinu pobiti, trećinu proterati, trećinu pokatoličiti“.
Hrvatski zločini nad Srbima tokom „Oluje“ nisu bili dovoljni sudijama Međunarodnog suda pravde i Haškog tribunala da Hrvatsku, njeno političko, vojno i policijsko rukovodstvo osude. U Haškom tribunalu je za zločin nad Srbima u „Oluji“ bio na 24 godine zatvora osuđen hrvatski general Ante Gotovina, ali je u novembru 2012. oslobođen i – proglašen nevinim. U Haškom tribunalu se sudilo i hrvatskim generalima Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku za progone, deportacije, ubistva, zločine protiv čovječnosti, pljačku imovine, kršenje zakona i običaja ratovanja. Obojica su, naravno, oslobođeni optužbi. Svi su se izvukli nekažnjeno zato što su ti „nezavisni“ sudovi pod kontrolom istih onih zapadnih zemalja koje su dozvolile i podržale „Oluju“.
Zahvaljujući predsjedniku Vučiću Srbija pamti stradanja srpskog naroda. Već deset godina brižno čuvamo ovo sećanje od zaborava, uprkos pretnjama moćnih koji traže – da zaboravimo! Zahvaljujući Aleksandru Vučiću čuvamo nacionalni identitet. U bilo kojoj drugoj državi na svijetu na obilježavanje pogroma i genocida nad sopstvenim narodom došli bi i vlast i opozicija. Ili bi opozicija napravila svoj komemorativni skup. U Srbiji to nije slučaj.
Saobraćajni inženjer Teodorović je u vrhu antisrpske „elite“. Njegova ideologija je kominternovska, gdje nema mjesta za naciju, crkvu i porodicu. Nema mjesta za srpski narod i Srbiju. Zbog skupa u Loznici i sjećanja na srpske žrtve, Teodorović vrijeđa Vučića, a etničko čišćenje Srba iz Hrvatske stavlja pod znake navoda: „Prokletnik drži miting u Loznici, povodom ’proterivanja Srba iz Hrvatske’“.
Koliko morate mrziti svoju državu Srbiju i srpski narod da biste ovako reagovali! Koliko bijesa što genocidi Hrvata iz 1941. i 1995. prema Srbima nisu ostavljeni zaboravu. Koliko ludila i mržnje što Srbija pod Vučićem ekonomski brzo napreduje i ostaje nezavisna i suverena zemlja. I nisu tema opozicionih partija ni litijum, niti rudarstvo, niti ekologija. Cilj je zaustaviti Vučića silom, jer na izborima nisu sposobni. Ubiti ga ili oteti nasilno vlast na ulicama.
Srbija nikada u historiji nije htjela da služi drugima i zato je narod demokratskim putem počistio sa vlasti petooktobarske revsolucionare, koji su vladali tako što su služili moćnima, ćutali o stradanjima sopstvenog naroda i neprestano se izvinjavali svima. Danas, kako Vučić kaže, „služimo svom narodu, svojoj zemlji i nikada se to više neće promeniti u Srbiji“.
P.S. Aleksandar Vučić: “Život i srpski narod, bez obzira kroz šta su prošli, pobijedili su i pobijedivaće u budućnosti”.
