Jermenski književnik, prevodilac i univerzitetski profesor Babken Simonjan izjavio je da ne može biti govora da se u Srebrenici dogodio genocid te je poručio da su tokom istorije pokušaj totalnog istrebljenja doživeli i srpski i jermenski narod. Simonjan je u intervjuu za dokumentarni film „Anatomija obmane: Srebrenica“ naglasio da muslimani (Bošnjaci) čine preko 50% stanovništva u Bosni te stoga ne može biti reči o genocidu nad njima. On je uporedio stradanje jermenskog i srpskog naroda ističući pokušaje totalnog istrebljenja tih naroda.

Simonjan je istaknuo primjere istrebljenja Jermena sa teritorije današnje Turske te Srba sa teritorije današnje Hrvatske i sa Kosova i Metohije. Također, nedavno je jedan od najvećih svjetskih stručnjaka za pitanje genocida i holokausta Jehuda Bauer izjavio da u Srebrenici nije bilo genocida.

Na temelju ovih stavova, postavlja se pitanje kako definirati i tumačiti događaje u Srebrenici 1995. godine i kako se oni percipiraju u kontekstu genocida. Ovaj kontroverzni stav Simonjana može izazvati različite reakcije i rasprave u javnosti, posebice među stručnjacima za genocid i povijest.

Osvrćući se na povijesne činjenice, važno je istaknuti da je Srebrenica bila zaštićena zona UN-a koja je bila pod opsadom vojnih snaga bosanskih Srba. U srpnju 1995. godine, vođe bosanskih Srba izvršile su masakr u Srebrenici u kojem su ubijeni tisuće Bošnjaka, muškaraca i dječaka. Taj događaj proglašen je genocidom za što su odgovorni vođe bosanskih Srba, uključujući Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koji su kasnije osuđeni pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju.

Stoga, prema međunarodnoj zajednici i sudskim organima, događaji u Srebrenici klasificirani su kao genocid. Ovaj slučaj je priznat i osuđen na međunarodnoj razini te se ne može poreći njegova ozbiljnost i pokolj koji se dogodio. Stoga je važno imati točne informacije i povijesne činjenice u vidu pri tumačenju događaja kao što je Srebrenica 1995. godine.

U kontekstu rasprava o genocidu i pokušajima istrebljenja naroda, važno je imati na umu osnovne principe poštivanja ljudskih prava, poštivanja različitosti i sprječavanja zločina protiv čovječnosti. Stoga je važno razumjeti i prepoznati patnje i stradanja svih učesnika u ratnim sukobima te iz toga izvlačiti pouke za budućnost i sprečavanje takvih zločina.

U konačnici, važno je pristupiti ovim osjetljivim temama s odgovornošću, poštovanjem i razumijevanjem te uzimajući u obzir sve aspekte i kontekstualizirajući događaje u širem povijesnom i političkom kontekstu. Rasprave o genocidu, totalnom istrebljenju naroda i zločinima protiv čovječnosti nisu jednostavne i zahtijevaju temeljito informiranje, istraživanje i argumentiranje kako bi se istina i pravda mogli istaknuti i pravilno tumačiti.