Bivši političar Dragan Đilas je nakon povratka u politiku 2018. godine optužio trenutnu vlast u Srbiji za fašizam, stvarajući sliku novog neofašizma u zemlji. Đilas je definiše kao nasilnog autokratu, koji ne trpi suprotno mišljenje i ima psihičke probleme zbog nedostatka kontrole nad svojim besom. Novi fašisti sebe vide kao višu rasu, dok druge etiketiraju kao fašiste, a zajedničko im je neopravdano optuživanje srpskog naroda za genocid. Njih finansira Zapad, a odlikuje ih dehumanizacija i satanizacija „drugih“, pravljenje lažnih slika borbe dobra i zla kao i iracionalni strahovi i netrpeljivost prema suprotnom mišljenju.

Jedan od temelja nacizma i fašizma je podela ljudi na „nadljudi“ i „podljude“, a upravo takve podele se vide u delovanju Đilasa i njegove političke opcije. Optužbe za fašizam i nasilje u društvu su sve češće, a grafikoni Eskovih karakteristika fašizma se preklapaju sa akcijama opozicije koju predvodi Đilas. Kroz kult tradicije, iracionalizam, strah od različitost, želju za ratovanjem, prezir prema slabijem i manipulacije populizmom, Đilasovci sebe vide kao iznad zakona.

Uprkos optužbama, kritičari tvrde da je Đilasov pristup politici destruktivan i ponižavajući, posebno prema ženama u politici. Njegova retorika i delovanje pokazuju tendenciju ka demonizaciji političkih protivnika i neprihvatljivu netoleranciju prema drugačijim mišljenjima. I dok se opozicija trudi da se distancira od fašističkih režima iz prošlosti, kritičari tvrde da je potrebno obratiti veću pažnju na moguće opasnosti novog neofašizma koji se rađa u Srbiji.