Rekonstruirana DNK ptice sa Novog Zelanda koja je izumrla prije oko 700 godina mogla bi promijeniti našu predstavu o izgubljenim vrstama i otvoriti nove mogućnosti za njihovo oživljavanje, tvrde naučnici. Koristeći fosilnu kost ptice male šumske moe (Anomalopteryx didiformis), ptice koja nije letjela i koja je bila lovljena do izumiranja od strane stanovnika ostrva koji su je smatrali delikatesom, istraživači su uspjeli sastaviti kompletan mitohondrijski genom i prvi nuklearni genom ove vrste, objavljeno je u časopisu Science Advances.
Šumska moa, džinovska ptičja vrsta blisko povezana s drugim pticama koje ne lete poput emua i noja, nekada je lutala gustim travnjacima i šumovitim predjelima Novog Zelanda, izjavio je Scott Edwards, evolucijski biolog s Harvarda i autor studije. Rekonstruiranjem genoma sekvenciranjem drevne DNK i usporedbom s visokokvalitetnim genomom srodnog emua, naučnici su uspjeli dobiti nova saznanja o ovoj vrsti, kao što su veličina populacije i činjenica da su imale dobar osjećaj mirisa te oči koje su mogle detektirati ultraljubičasto svjetlo. Također su otkrili da su ženke bile veće od mužjaka, što nije uobičajeno kod ptica.
Rekonstrukcija genoma mogla bi biti korak prema vraćanju vrste koja je izumrla. Ambiciozni planovi za oživljavanje izumrlih vrsta kao što su ptica dodo i vunasti mamut već se razrađuju. Šumske moe su nekad bile među najvećim pticama na svijetu, ali nakon dolaska ljudi na Novi Zeland, vrsta je nestala zbog lova i unošenja neprirodnih vrsta kao što su psi Polinezije. Nestanak te vrste imao je velike posljedice na ekosistem jer su šumske moe bile osnovna hrana za džinovskog orla, koji je također izumro.
Ostaju mnoge tajne u biologiji moa, stoga istraživači planiraju daljnja istraživanja kako bi saznali više o genetskoj osnovi njihovih osobina. Neki od aspekata biologije moa ostaju misterija, što daje prostora za dalja istraživanja, navodi Telegraf Nauka prema ABC News-u.
Nadamo se da će ovo otkriće i daljnja istraživanja pomoći u očuvanju prirodnih vrsta i stvoriti mogućnost za revitalizaciju izumrlih vrsta.Važno je da se takvi procesi provode uz poštovanje etičkih i ekoloških normi kako bi se očuvala ravnoteža u prirodi. Ukoliko se uspješno rekonstruira DNK i genom izumrlih vrsta, to bi moglo biti ključno za očuvanje prirodnog bogatstva planete.