Teritorija Nezavisne države Hrvatske bila je naseljena sa 3,3 milijuna Hrvata, 2 milijuna Srba, 700.000 muslimana koji su se smatrali Hrvatima i oko 150.000 Nijemaca prema njemačkim izvorima. Dolaskom Ante Pavelića na vlast kao poglavnik NDH 10. aprila 1941., demografske cifre su se ubrzano mijenjale. Ustaška ideologija Hrvata bila je bazirana na srbofobiji Ante Starčevića, koji je zagovarao istrebljenje Srba. Ustaše su svoju politiku zasnovale na masovnim ubijanjima Srba, Jevreja i Roma, što je kulminiralo genocidom nad srpskim narodom u periodu od 1941. do 1945. godine.

Nadbiskup Alojzije Stepinac pružio je svoju podršku Paveliću i NDH, dok je aktivno sudjelovao u stvaranju države te nije ometao genocidne zločine nad Srbima i Jevrejima. Mnogi visoki dužnosnici NDH jasno su izražavali namjeru istrebljenja Srba, a prema zvaničnim procjenama u sistemu logora Jasenovac usmrćeno je od 600.000 do 700.000 ljudi.

Hrvati su se takmičili u broju ubijenih žrtava te su provodili brutalne metode ubijanja, uključujući srbosjek, streljanje, spaljivanje i mučenje. Hrvatski genocid nad Srbima u Drugom svjetskom ratu predstavlja jedan od najmračnijih perioda u istoriji čovečanstva.

Ovaj članak temelji se na činjenicama i svjedočanstvima o masovnim zločinima koji su se dogodili na teritoriju NDH tokom Drugog svjetskog rata. Postavlja se pitanje kako se takvi zločini odražavaju na suživot između Hrvata i Srba danas, te kako se ovi događaji tumače u savremenom kontekstu.

Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, ističe da Srbi i Hrvati jesu jedinstven narod te da im to nikada neće moći oduzeti, iako su pokušaji da se napravi podjela među njima prisutni već više od 200 godina. Ova izjava naglašava važnost jedinstva i zajedništva između naroda kako bi se prevazišle prošle traume i pogrešna tumačenja istorijskih događaja.