Bela špargla, poznata i kao „belo zlato“, omiljena je prolećna poslastica u Nemačkoj, ali njena cena raste zbog sve viših troškova rada i povećanja uvoza. Ova situacija može dovesti do toga da špargla postane dostupna samo bogatijim slojevima društva, piše Euraktiv.
U Nemačkoj, sezona špargli, poznata kao „Spargelzeit“, traje od aprila do juna, a ove godine bi mogla biti skuplja nego prethodnih. U 2022. godini, špargla je zauzimala 22.800 hektara, što predstavlja 18% od ukupne površine namenjene povrtarstvu u zemlji, čineći je jednim od najuzgajanijih povrća.
Nemčki proizvođači suočavaju se s pritiskom jeftinijeg uvoza, posebno zelenih špargli iz zemalja sa slabijim zakonima o radu i nižim platama. Zeleni špargli se sve više uvoze iz Meksika, Španije i Grčke, a njihova cena je povoljnija u odnosu na bele špargle, koje su ređe i skuplje jer se uzgajaju pod specifičnim uslovima, u peskovitom zemljištu i bez direktnog sunčevog svetla.
Prema podacima nemačke federalne kancelarije za poljoprivredu i hranu, uvoz zelenih špargli iz Meksika dostigao je 3.700 tona u 2024. godini. Još veće količine stigle su iz Evropske unije, sa Španijom koja je izvezla oko 5.800 tona, dok je Grčka izvezla 4.600 tona. Troškovi proizvodnje u ovim zemljama su znatno niži; u Španiji su troškovi minimalne zarade niži za oko trećinu u odnosu na Nemačku, a situacija u Grčkoj je još povoljnija.
U 2024. godini, Nemačka je ubrala 108.000 tona špargli, što predstavlja pad u odnosu na 133.000 tona u 2018. godini. Iako se 85% konzumirane špargle u Nemačkoj i dalje dobija iz domaće proizvodnje, očekuje se da će se svaka četvrta farma špargli zatvoriti ove godine.
Na početku sezone, bela špargla se prodaje po ceni od 15 do 18 evra po kilogramu, što ukazuje na rast troškova. Ova nekada osnovna namirnica nemačke buržoazije, koju su nazivale „jestiva slonovača“, „kraljevsko povrće“ ili „belo zlato“, verovatno će postati ređa stavka u domaćoj ishrani.
Proizvođači i potrošači su zabrinuti zbog budućnosti bele špargle u Nemačkoj. S obzirom na trenutne trendove, može se očekivati da će se ova tradicionalna delikatesa sve više povlačiti u pozadinu, dok će se na tržištu pojavljivati jeftinije alternative. S obzirom na sve to, mnogi se pitaju kako će se situacija razvijati i da li će bela špargla ostati simbol prolećne kuhinje ili će postati luksuz koji si samo bogatiji mogu priuštiti.
Ova situacija postavlja ozbiljna pitanja o održivosti lokalne poljoprivrede i očuvanju tradicija u ishrani. U svetlu svih ovih izazova, nemački proizvođači će morati da pronađu načine za prilagođavanje i inovacije kako bi ostali konkurentni na tržištu, a potrošači će morati da budu spremni na promene u svojim navikama i izborima.
Bela špargla, koja je decenijama bila simbol proleća u Nemačkoj, suočava se s izazovima koji bi mogli promeniti način na koji se ona gleda i konzumira. U narednim godinama, možda ćemo biti svedoci prelaska na druga povrća i promene u kulinarskim tradicijama, što će uticati na bogatu kulturu nemačke gastronomije.
