Danas se obilježava točno dvije godine od smrti Siniše Mihajlovića, a njegovi najbliži i ljubitelji nogometa nikada ga neće zaboraviti. Na jučerašnjoj utakmici nogometaši Bolonje istaknuli su transparent u njegovu čast, a danas su njegovi sinovi – Dušan i Miroslav – dali intervju talijanskim medijima.
– Tata je bio izvanredan čovjek, impresivan, vrlo dobar, ne samo kao otac. Mama je nevjerojatna, uvijek nas je podržavala i pomagala. Nikad nije bilo prikladnije za sjećanje na borca kakav je bio tata. Otići u 53. godini zbog bolesti koju si mislio da si pobijedio, bio je udarac za sve nas. Ali Lazio je za nas nešto posebno, odrasli smo u Rimu, blizu ovog tima – rekao je Miroslav za „Il Messaggero“ i dodao:
– Kasnije, Bolonja je ušla u naš život i ono što su grad i klub učinili za mog tatu je nešto što nas veže zauvijek. To je snažna emocija, želim biti trener i početi tamo gdje je tata stao. To je razlog beskrajnog ponosa, ne mogu podbaciti, želim da bude ponosan na mene s neba. Uvijek mi je govorio: radi ono što voliš, ali uči. Pratim te savjete. Shvatio sam da volim nogomet od malena, dok sam igrao, a potom je strast narasla živeći pored mog oca.
Večeras će u Rimu od 20:45 sati igrati dva kluba koja su bila vrlo važna Siniši – Lazio i Inter.
– Često sam prisustvovao tatinoj pripremi, pokušavao sam razumjeti kako se odnosio prema igračima. Gledao sam treninge i sudjelovao u grupnom životu. S Bolonjom sam to mogao samo jednu sezonu jer se onda razbolio. Netko može misliti da prezime pomaže, ali ja gledam naprijed i tražim svoje mjesto u nogometnom svijetu. Čovjek je velike hrabrosti, lojalnosti i poštovanja: vrijednosti koje nam je prenio i koje će nas pratiti cijelog života. Sada ne razmišljam o taktici, iako mi se sviđa kako tim igra. Momcima iz Bolonje želim pružiti samo veliki mir, kada vidim tatino sliku u sali za sastanke, napunim se ljubavlju i ponosom.
Siniša Mihajlović bio je poznati srpski nogometaš i trener, a njegova borba s leukemijom inspirirala je mnoge ljude diljem svijeta. Njegova obitelj i navijači uvijek će ga pamtiti po njegovoj hrabrosti, požrtvovnosti i ljubavi prema nogometu. Njegova ostavština živi kroz svoju djecu, koji žele nastaviti njegovu nogometnu priču i odaju počast njegovom naslijeđu na svaki mogući način.
Njegova smrt ostavila je prazninu u svijetu nogometa, ali njegov duh i dalje živi među nama kroz sjećanja, priče i uspomene na njegove velike trenerske i igračke trenutke. Siniša Mihajlović bio je istinski borac, čovjek velikog srca i strastveni zaljubljenik u nogomet, čija će prisutnost uvijek biti osjećana među nogometnim zajednicama diljem svijeta. Neka mu je vječna slava i hvala za sve što je učinio za nogomet i ljude koji su ga voljeli.
