Dalmatinski pelikan ili kudravi nesit, jedna od najvećih ptica na planeti, nakon više od 10 godina primećen je ponovo u Srbiji, na obali Dunava, u Mihajlovcu kod Smedereva. Ornitolzi ističu da je teško predvideti koliko će se dugo tu zadržati, ali i da je ova pojava veoma važna jer je kudravi nesit vrlo retka ptica.
Kudravi nesit ubraja se među najveće ptice vodenih staništa u Evropi, a njihovo gnežđenje na području Balkana u 19. veku bilo je zastupljeno, međutim, nakon nekog vremena nestali su i postali vrlo retki. U poslednjih 20 godina, ova ptica se pojavljivala neredovno i uglavnom pojedinačno, najčešće u Vojvodini.
Prema rečima Marka Šćibana iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, kudravi nesit je retka ptica vodenih staništa na Balkanu, sa svega nekoliko stotina jedinki. Njihov nestanak sa ovog područja povezan je sa udaljenim gnezdilištima i smanjenjem broja ptica. Najbliža populacija kudravih pelikana nalazi se na Skadarskom jezeru i u delti Dunava.
Ornitolozi smatraju da ova pojava nije povratak ptica, već njihova zimska poseta tokom koje ptice neretko lutaju daleko od svojih staništa. Poslednji put ova vrsta je primećena 2013. godine kod Velikog Gradišta, ali to ne znači da se oni ne pojavljuju češće, već je Negotinska krajina jedno od ornitološki neistraženijih područja Srbije, posebno područje oko ušća reke Timok.
Kudravi pelikani se hrane isključivo ribom i drugim vodenim beskičmenjacima, te je za njihov opstanak potrebno velike vodene površine bogate ribom. Ova vrsta ptica je duga 160 do 180 centimetara, a težina im može dostići i do 10 kilograma. Procenjuje se da u celom svetu postoji od 11.400 do 13.400 jedinki ove vrste pelikana.
Ornitolozi ističu da su potrebna velika vodena staništa za opstanak kudravih pelikana u Srbiji, ali da su ta staništa često nesigurna i ugrožena, posebno zbog intenzivnog ribolova i privatnih velikih ribnjaka. Takođe, ova vrsta pelikana nije sklona kolonizovanju novih područja, već se drži proverenih područja bogatih ribom.
Pojavljivanje kudravih pelikana u Srbiji postalo je sve češće, te se može nadati da će ova ptica u budućnosti ponovo početi da se gnezditi na našim obalama reke. Ova pojava je važna ne samo za ornitologe, već i za celokupnu biljnu i životinjsku populaciju i ekosistem reke Dunav. S obzirom na to da je ova vrsta ptica vrlo retka, njeno ponovno gnežđenje bilo bi izuzetno značajno za očuvanje ove vrste.
