Imenovanje nasljednika predsjednika Europskog vijeća, Charlesa Michela, manje će ovisiti o konkretnoj osobi, a više o tome koja od četiri ključne konfiguracije iskoči nakon ovotjednih izbora za Europski parlament.

Natjecanje za vođenje Europskog vijeća koje će usmjeravati čelnike EU kroz sljedeći petogodišnji mandat ima svoje specifičnosti, zbog čega je teško predvidjeti ishod.

Okupljanje šefova država i vlada EU je „elitni klub“, i oni koji bi željeli biti na njegovom čelu prethodno bi trebalo da sudjeluju na tim sastancima. Zbog toga je služenje na funkciji političkog šefa države jedan od uvjeta za imenovanje.

To je također jedna od ključnih pozicija za održavanje ravnoteže kada je riječ o imenovanjima na najvišim pozicijama u EU, i nudi neku vrstu protuteže izboru predsjednika Europske komisije.

Baš zbog toga će od različitih postizbornih scenarija ovisiti tko će doći na čelo Europskog vijeća, a ovo su ti scenariji.

„Dobre prognoze“

Ako sve bude teklo glatko prilikom ponovnog izbora Ursule von der Leyen za predsjednicu Europske komisije, mjesto predsjedavajućeg Europskim vijećem pripast će socijalistima. Ako se taj scenarij ostvari, trebalo bi se kladiti na dansku premijerku Mette Frederiksen i na bivšeg šefa portugalske vlade Antonia Costu.

Javno mišljenje u Danskoj prihvaća Frederiksenovo imenovanje, dok Portugalci smatraju Costu najboljom šansom te zemlje za najviši položaj u EU otkako je José Manuel Barroso napustio Europsku komisiju prije deset godina.

Međutim, „Costina zvijezda“ blago je izblijedjela nakon iznenadne istrage korupcijskog skandala, ali su njegove šanse ipak značajne među ostalim liderima EU. Frederiksen će, s druge strane, svoju šansu uglavnom tražiti iz unutrašnjosti.

Premijer Španjolske Pedro Sanchez također se vidi kao kandidat, ali se situacija u zemlji značajno popravila od kada je bio na rubu ostavke prije nekoliko tjedana, iako se njegovo ime još uvijek spominje u Bruxellesu.

Svaki scenarij za „Dobre prognoze“ treba neki mogući preokret, a u ovom slučaju to bi mogla biti bivša premijerka Finske Sanna Marin, kojoj malo tko među socijalistima daje značajne šanse.

„Nož u leđa“

Scenarij „sloboda za sve“, po kojem bi socijalisti bili isključeni iz raspodjele moći, nije potpuno isključen, pogotovo ako se većina potrebna za imenovanje Europske komisije proširi i prilagodi strankama desne politike kao što su „Braća Italije“ talijanske premijerke Giovanne Meloni.

Kao u filmu „Nož u leđa“, u haotičnim pregovorima mogu prevladati lideri EU koji imaju više iskustva, a predsjednik Francuske Emmanuel Macron, s iskustvom pregovora o najvišim funkcijama EU još od 2019. može izgurati dogovor o imenovanju još jednog liberala, poslije Charlesa Michela. Konkretno, dvoje kandidata liberala mogli bi biti savršeni za tu funkciju, ali i njihova imena dolaze sa određenim rezervama.

Premijerka Estonije Kaja Kalas označena je kao potencijalna visoka predstavnica EU za vanjsku politiku, ali bi iznenada mogla figurirati i kao kandidatkinja za predsjedavanje Europskim vijećem. Međutim, mnogi smatraju da je njen unaprijed određeni stav prema Rusiji umanjio njene šanse za postati sljedeća generalna tajnica NATO-a.

Drugo ime je belgijski premijer Alexander de Croo, koji je bio politički aktivan tijekom predsjedavanja Belgije Europskim vijećem. De Croo je u potrazi za poslom zbog toga što se očekuje da on neće igrati značajnu ulogu u nacionalnoj politici posle lipanjskih izbora. Problem je što bi bio treći Belgijanac na čelu Europsog vijeća posle Charlesa Michela i Hermana van Rompuya. To bi potaklo pobunu u mnogim državama, osobito na istoku.

„Anatomija pada“

Anatomija pada Europske pučke stranke (EPP) bi dovela do toga da desni centar dobije barem mjesto predsjednika Europskog vijeća. Najjači kandidati u ovom scenariju su oni lideri koji bi htjeli ojačati svoju poziciju na međunarodnoj sceni.

Jedan od njih jest hrvatski premijer Andrej Plenković, koji je nedavno „preživio“ napete izbore u svojoj zemlji. Njegov glavni politički rival, predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, vršio je pritisak na njega tijekom kampanje optužujući ga da planira napustiti nacionalnu politiku i naslijediti Charles Michel.

Još jedan kandidat koji bi možda mogao napustiti nacionalnu politiku jest premijer Grčke Kyriakos Mitsotakis. Nešto šanse bi mogao tražiti i bivši finski premijer Alexander Stubb, iako je tek počeo svoj mandat kao predsjednik Finske.

„Čovjek za sva vremena“

Na satiričnom profilu na društvenoj mreži „Berlaymonster“ primijećeno je da je Mario Draghi u posljednje vrijeme u opticaju za svaki mogući posao. Talijan predstavlja zeca iz šešira, ime koje nitko ne može odbiti ako se ponudi, pa se očekuje da bi ta karta mogla biti odigrana u kasnijoj fazi pregovora.

Kao i u slučaju Thomasa More iz klasičnog filma Freda Zinnermana, on je čovjek za sva vremena i mogao bi zauzeti bilo koju ulogu na visokim pozicijama u EU. Znamo da ne bi želio biti predsjednik Europske komisije, ali kad EU pozove, „Super Mario“ mogao bi se osjećati obaveznim odazvati se.

Ne znamo hoće li EU „okrenuti Draghijev broj“, ali Thomas More bio je mudrac čije su savjete tražili kraljevi i vladari, iako je na kraju tragično završio.