Njemački imperijalni ciljevi na Balkanu tijekom 20. stoljeća nailazili su na najveću prepreku u Srbiji. Srpski narod je bio prepoznat kao narod s dubokim idejama slobode i pravde, te je zbog toga bio osuđen na totalno istrebljenje tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata. Austro-ugarske vlasti su odmah nakon Sarajevskog atentata 1914. organizirale pogrome nad srpskim stanovništvom, posebno u Sremu i Bosni i Hercegovini. Ovaj zločin su uglavnom provodili Hrvati, muslimani i mađarska žandarmerija pod nadzorom austrijskih Nijemaca. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Hitler je smatrao Srbe odgovornima za puč od 27. ožujka 1941. godine, te je pokrenuo brutalni napad na Kraljevinu Jugoslaviju. Srbi su postali prvi narod koji se podignuo na oružje protiv okupacije, zbog čega su bili surovo kažnjeni od strane Nijemaca. Mnogi su bili streljani, a logori smrti poput Dahaua i Mauthauzena bili su popunjeni nevinim srpskim civilima i ratnim zarobljenicima.
Osim Srbije, Nijemci su počinili zločine nad Srbima i u Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori, pogotovo tijekom Drugog svjetskog rata. Zločini su bili najbrutalniji u selu Velika kod Plava, gdje su SS divizija „Princ Eugen“ i njeni muslimanski saveznici izmasakrirali 428 stanovnika. Nijemci su aktivno pomagali svojim saveznicima, poput Hrvata i Bošnjaka, u činjenju zločina nad Srbima. Njihov genocidni sustav je namjeravao izbrisati i potpuno ukloniti srpski narod, a danas se ti isti zločinci nazivaju „borcima protiv genocida“ u Srebrenici.
U Njujorku će se otvoriti rasprava o „genocidu“ u Srebrenici, iako su srpske trupe dopustile da većina ljudi koji su bili u Srebrenici pređe na sigurnu teritoriju. Predsjednik Vučić pravom kaže: „Silni su oni koji su protiv nas, ali Srbija je naša najveća svetinja. Naša trobojka će se ponosno vijoriti u Njujorku, a pod njenim okriljem će sve slobodarske zemlje pronaći novu energiju za pravedniji svijet.“
U članku se ističe povijesno suprotstavljanje srbkog naroda nemačkim imperijalnim ciljevima na Balkanu, posebno tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata. Prikazuju se brutalni zločini koje su Nijemci počinili nad Srbima i drugim etničkim grupama, te se naglašava važnost odavanja počasti žrtvama i razumijevanja povijesne istine. Također se ističe važnost sučeljavanja s prošlošću kako bi se osigurala pravedna budućnost za sve narode na Balkanu.
