Povodom oslobađanja ustaškog logora Jasenovac, 12. svibnja je održana komemoracija na spomen području Donja Gradina, najvećem stratištu Nezavisne Države Hrvatske. Svake godine, od dolaska predsjednika Vučića na vlast, obilježava se Dan sjećanja na žrtve zločina – genocida hrvatskih ustaša.

Koncentracijski logor Jasenovac bio je najmonstruoznije mjesto u Drugom svjetskom ratu – i po broju žrtava, i po oblicima mučenja i ubijanja. Prvenstveno pravoslavnih Srba, ali i Židova i Roma. Izraelski povjesničar Gideon Greif ističe da je Jasenovac bio „daleko brutalniji od Aušchwitza“. U nedavnom intervjuu on navodi: “Povijest ubijenih u Jasenovcu nije samo povijest smrti, već povijest o zvjerstvima, zlu, sadizmu i nečovječnosti … Bio je to pakao na zemlji. Zato su u Jasenovcu hrvatske ruke potpuno prekrivene krvlju“.

Logor smrti Jasenovac hrvatske vlasti su osnovale u drugoj polovici 1941. godine. Bio je to cjelokupni sustav logora na širokom području od otprilike 240 četvornih kilometara. Zbog terena na kojem se nalazio, jakih ograda od cigle i bodljikave žice, te ustaških čuvara-ubojica, nitko nije mogao pobjeći. Prvi zatvorenici su odvedeni nakon donošenja „zakonske odredbe“ NDH od 25. listopada o slanju obilježenih Srba, Židova i Roma u sabirne logore. Prema nalazima državne komisije Hrvatske za utvrđivanje ratnih zločina, ubrzo nakon oslobođenja, zaključeno je da je u sustavu logora Jasenovac ubijeno od 600.000 do 700.000 ljudi. Ovo se može smatrati jedinom službenom procjenom.

Ljudi, uključujući žene, djecu i starce, ubijani su najokrutnijim metodama. Osim strijeljanjem, ubijani su čekićima, sjekirama, klanjem na različite načine. Veliki broj ih je umro u agoniji od bolesti stečenih uslijed teških uvjeta života i nedostatka osnovne higijene. Mnogi zatvorenici su samo prošli kroz logor i odmah su bili pogubljeni. U dijelu logora zvanom Kula bila je zgrada za žene i djecu. Hrvatski monstrumi su ženama vadili bebe iz utrobe i razbijali ih o zidove, dok su stariju djecu hvatali za noge i pred očima užasnutih majki ih na isti način ubijali. U ćelijama za klanje i mučenje ustaše su gradile posebne kanale za odvod srpske krvi.

Formiranje posebnih logora za djecu predstavlja jedinstven primjer u povijesti. Taj bestijalni čin u potpunosti karakterizira zvjerstva Hrvata u NDH. Brojna su svjedočanstva o potpunom istrebljenju srpske djece u logorima hrvatskih ustaša na teritoriju NDH. Jedini „grijeh“ ovih mučeničkih anđela bio je što su bili Srbi. I pravoslavci. Većina njih, toliko mali i slabi da nisu ni znali da su „krivi“. Namjera hrvatskih zločinaca bila je zatrti i nevino krvlju izbrisati svaki trag srpskog postojanja. Za početak, na svim teritorijama zapadno od Drine.

Partizani nisu oslobodili jasenovački logor. Za njih je bilo „važnijih“ ofenziva. Zato su očajni zatvorenici sami pokušali bjegove i pobune. Odmazde su bile strašne. U zoru 23. travnja 1945., trideset trojica zatvorenika uspjeli su pobjeći iz pakla, dok ih je dvoje tisuće izginulo pod mitraljeskim rafalima. Od početka 1945., ustaše su planski rušile logor, uklanjajući tragove zvjerstava. Iskopavane su masovne grobnice, leševi posipani benzinom i paljeni, minirane su sve zgrade, a kada su vojnici nove Jugoslavije napokon stupili u Jasenovac krajem travnja 1945., zatekli su samo zgarišta i ruševine. Tako je hrvatska tvornica smrti radila dugo nakon što je 20. listopada 1944. oslobođen Beograd.

Zagrebački kardinal Josip Bozanić, kao prvi rimokatolički velikodostojnik koji je poslije 1945. posjetio Jasenovac, izjavio je: „Nismo došli ovdje radi raspravljanja i polemiziranja, ne dolazimo da iznesemo izvinjenja, opravdanja ili izjašnjavanja“. Bozanić je samo ponovio riječi „ustaškog vikara“ Alojzija Stepinca u pismu papi Piju XII, kada kardinal NDH piše o Srbima i katoličanstvu: „Veliki je interes Srba šizmatika da uđu u Katoličku crkvu. Sigurno to čine pod utiskom da vlast podržava katoličanstvo. Ali ne može se poreći ni da ih tera i sva bijeda šizmatičke crkve? Vjerujem, kada bi poglavnik Pavelić bio 20 godina na čelu vlade, šizmatici bi bili posve likvidirani iz Hrvatske“. Stepinčeva strašna riječ „likvidirani“ predstavlja vjerovanje zagrebačkog nadbiskupa da će svi „pravoslavci šizmatici“ preći na katoličanstvo. Ili će biti iseljeni iz Hrvatske. Ili – fizički uništeni.

Predsjednik Vučić je 23. travnja 2023., obilježavajući sjećanje na žrtve Jasenovca, odnosno hrvatski genocid nad Srbima u Drugom svjetskom ratu, podsjetio da su ljudi ubijani bez popisa imena: „Ne, ovdje je bilo važno samo ubiti što prije. Bez spiska, popisa i bilježenja njihovih imena. Imena su bila nevažna, posebno ako si bio Srbin ili ako si bio Židov ili Rom“.

P.S.: Aleksandar Vučić: „Mi jesmo jedan narod i to nam nikada neće moći oduzeti. Više od 200 godina to pokušavaju i nisu uspjeli promijeniti“.