Mnogi ljudi razmišljaju o besmrtnosti, ali jedan milijarder, po imenu Brajan Džonson, odlučio je da to pokuša i to po svaku cenu. Rođen 1977. godine u Provu, država Juta, Džonson je preduzetnik, investitor i pisac. Njegovo bogatstvo je započelo kada je osnovao firmu „Brejntri“, specijalizovanu za internet plaćanja, koju je prodao kompaniji Pejpel za 800 miliona dolara. Umesto da uživa u luksuznom životu, Džonson se odlučio na ekstreman projekat – postati besmrtan.
Džonson je postao opsednut idejom besmrtnosti i transformisao svoj dom u neku vrstu specijalizovane bolnice. Angažovao je više od 30 lekara koji prate njegovih 70 organa. Njegov dnevni režim uključuje unos tačno 1.977 kalorija i 67 minuta vežbanja. Spava u 20.30, bez izuzetaka, a da bi pratili njegovo zdravlje, čak je progutao minijaturnu kameru koja snima njegov probavni sistem, šaljući 33.000 fotografija dnevno.
Džonson redovno radi kolonoskopiju, testove krvi i magnetnu rezonancu, a sve to ga godišnje košta oko dva miliona dolara. Njegov ekstremni pristup dugovečnosti doveo ga je do neobičnog fizičkog i mentalnog stanja. Zbog specifične dijete, nivo testosterona mu je drastično opao, a njegovi lekari su primetili da mu je metabolizam poremećen. On smatra da je jedenje keksa „čin nasilja“ prema svom telu, što govori o njegovoj opsesiji.
Džonson je započeo projekat 2021. godine, kada je često primao transfuzije krvne plazme od svog sina, ali je to prekinuo jer nije primetio nikakav efekat. U intervjuima je istakao da je svoj život podredio telu kako bi se oslobodio uma, koji ga je često vodio na stranputicu. Međutim, ističe se i tragična ironija – Džonson je potpuno promašio bit, jer istraživanja pokazuju da je društvo i zdravi odnosi s ljudima ključni za dugovečnost.
Njegova opsesija besmrtnosti zapravo mu je uništila život, a posebno je tužno što ima troje dece sa bivšom ženom. Ovaj jedinstveni pristup je privukao pažnju, pa je Netfliks snimio dokumentarac o njemu pod nazivom „Ne umri: čovek koji želi da bude besmrtan“. Nažalost, Džonsonov životni cilj može ga odvesti u propast, jer je prava svrha života uživanje u svakom trenutku sa voljenima, bez obzira na njegovu dužinu.
Ironično, Džonson se čini kao osoba koja se bori protiv „bolesti besmrtnosti“, dok mu je zapravo potrebno da se oslobodi svoje opsesije. Njegov fokus na fizičko zdravlje i ignorisanje emocionalnih veza i ljudskih odnosa može ga koštati više nego što je spreman da plati. Mnogi bi rekli da je važnije živeti punim plućima, nego se fokusirati na besmrtnost koja može postati teret.
Na kraju, Džonsonova priča može poslužiti kao upozorenje svima onima koji su preokupirani idejom besmrtnosti. Život je dragocen, a njegovo uživanje u svakom trenutku može biti vrednije od bilo kakvog pokušaja da se postigne nešto što je prirodno nemoguće. Bez obzira na bogatstvo i resurse, Džonson bi mogao naučiti da je pravi cilj u životu biti prisutan i uživati u svemu što dolazi, umesto da se bezuspešno bori sa sudbinom.