Posljednji obrok je običaj koji se prakticira u nekim zemljama da osuđenicima na smrt, dan ili dva prije izvršenja kazne, omoguće da biraju svoj posljednji obrok. Najpoznatiji posljednji obrok osuđenika na smrt dogodio se 2012. godine kada je 49-godišnji mesar Gary Carl Simmons, koji je osuđen za brutalno ubojstvo 1996. godine, naručio obrok od skoro 30.000 kalorija, dovoljan za deset ljudi. Njegov posljednji obrok uključivao je pizze, sireve, umake, pomfrit, kečap, majonezu, milkshakeove, sladoled i kolu, te je postao poznat kao jedan od najvećih posljednjih obroka u povijesti.

I drugi osuđenici na smrt imali su neobične i obilne posljednje obroke prije izvršenja kazne. John Wayne Gacy, koji je bio osuđen za ubojstvo 33 mladića u Illinoisu 1970-ih, tražio je pržene škampe, KFC piletinu, pomfrit i svježe jagode. Lawrence Russell Brewer, osuđen za rasističko ubojstvo u Teksasu 1998. godine, naručio je obilan obrok koji je uključivao pileće proizvode, hamburger s trostrukom slaninom, omlet s sirom, prženu bamiju, roštilj, picu, pivo, sladoled i mnogo drugih jela. Robert Dale Conklin, koji je bio osuđen za ubojstvo i seciranje tijela 1984. godine, tražio je filet mignon, pržene škampe, pečeni krumpir, špargle, voće, kolač i sladoled, među ostalim jelima.

Jedan od najkreativnijih posljednjih zahtjeva za obrok bio je od Viktora Fegera, osuđenog na smrt vešanjem 1963. godine, koji je zatražio samo jednu maslinu bez koštice u nadi da će iz nje niknuti maslina simbol mira iz njegova groba. Ovo je bio posljednji savezni zatvorenik pogubljen u SAD-u prije ukidanja smrtne kazne, te posljednji osuđenik na smrt u državi Iowa.

Još jedan primjer obilnog posljednjeg obroka prije pogubljenja je slučaj Džona Vegana, koji je bio osuđen za ubojstvo policajca u Teksasu 2003. godine. Njegov posljednji obrok uključivao je dvije parfe torte, četiri pice, devet kikiriki sendviča, dva pileća wrapa, tri hamburgera, pomfrit, dve plastične čaše coca-cole i čašu pepsi cole. Njegov posljednji obrok bio je jedan od najvećih po količini hrane te osobe osuđene na smrt.

I dok se običaj posljednjeg obroka može činiti kontroverznim ili suvišnim, za neke osuđenike na smrt to može biti posljednja prilika da uživaju u hrani i oproste se od svoga svijeta. Bez obzira na osudu i zločin koji su počinili, svi ljudi zaslužuju ljudsko dostojanstvo, uključujući i pravo na posljednji obrok po vlastitom izboru.