Istraživači sa Tokijskog gradskog univerziteta napravili su replike oruđa iz kamenog doba i upotrebili ih za niz zadataka da bi vidjeli kako različite aktivnosti ostavljaju tragove.

Otkrili su da kombinacija makroskopskih i mikroskopskih tragova može reći kako su kamene ivice korišćene. Njihovi kriterijumi pomažu da se razlikuju oruđa za seču drva od drugih aktivnosti. Osim toga, datirane kamene ivice mogu poslužiti za utvrđivanje kad su rani ljudi počeli da upotrebljavaju drvenu građu.

Za preistorijske ljude, napredak u tehnologiji obrade drveta bio je revolucionaran. Dok paleolitski artefakti ukazuju na upotrebu drveta za prosta oruđa, kasniji mezolitski i neolitski artefakti ukazuju na mnogo kompleksnije upotrebe, za izgradnju kuća, čamaca, lukova i bunara.

Međutim, izbrušene kamene sjekire pronađene su na mnogim lokacijama širom Australije i Japana, datirane iz ranijih perioda, što je iznenađujuće. Istraživači su radi testiranja napravili replike oruđa koja su mogla biti korišćena u ranom gornjem paleolitu (pre oko 38.000-30.000 godina).

Ivice su izrađene i uglačane pomoću tehnika razbijanja i brušenja koje bi bile dostupne u to vrijeme. Zatim su ta oruđa upotrebljena u 15 različitih aktivnosti, uključujući obaranje drveća, obradu kože i kasapljenje, kao i nošenje unaokolo i nepažljivo postupanje.

Ivice su onda ispitane makroskopski i mikroskopski. Otkriveno je da aktivnosti kao što je sječa drveća ostavljaju karakteristične, makroskopske frakture na kamenu; frikcija na mikronskom nivou između kamene ivice i drveta takođe pravi mikroskopske tragove koji se mogu koristiti za dijagnozu.

Istraživači vjeruju da bi postojanje sličnih tragova na ivicama pravih artefakata iz morske izotopne faze 3 značilo da su ljudi unaprijedili tehnologiju obrade drveta iz znatno ranijih vremena nego što se trenutno vjeruje. To bi izmijenilo razumijevanje kako su ljudi iz ledenog doba koristili kameno oruđe i kako se takva tehnologija proširila u različite sredine.