Studija koju su proveli istraživači sa Sveučilišta u Chicagu otkrila je da ljudi koji su skloni kasnom odlasku na spavanje, poznati kao „noćne ptice“, imaju bolje kognitivne funkcije od ranoranilaca. Ovo istraživanje pruža novo svjetlo na ponašanje spavanja i njegov utjecaj na naš mozak.
Kognitivne funkcije odnose se na mentalne procese poput pamćenja, pažnje, jezika, mišljenja i percepcije, koje su ključne za našu svakodnevnu funkcionalnost. Prema novim saznanjima, noćne ptice imaju bolje sposobnosti u ovim područjima u usporedbi s ranoranilcima.
Studija je obuhvatila 1245 ispitanika koji su bili podvrgnuti testiranju kognitivnih funkcija i analizi njihovih spavanja navika. Rezultati su pokazali da su noćne ptice postigle bolje rezultate u testovima memorije, jezika i rješavanju problema u usporedbi s ranoranilcima.
Jedan od glavnih faktora koji je utjecao na ovu razliku je genetika. Prema istraživačima, noćne ptice imaju genetske predispozicije koje im omogućuju bolje kognitivne funkcije u kasnijim satima. Ova genetska prednost može biti rezultat evolucijske potrebe za boljim opstankom i prilagodbom u noćnim uvjetima.
Osim genetike, drugi faktori poput životnog stila i okoline također mogu utjecati na kognitivne funkcije noćnih ptica. Na primjer, ljudi koji su navikli raditi noćne smjene ili su prisiljeni ostati budni do kasno u noć mogu razviti bolje sposobnosti prilagodbe i rješavanja problema u tim uvjetima.
Neki raniji studije su pokazale da noćne ptice imaju veću kreativnost i inovativnost u usporedbi s ranoranilcima. Ove osobine također su povezane s boljim kognitivnim funkcijama i sposobnošću rješavanja problema.
Unatoč prednostima noćnih ptica, studija također otkriva da kasno spavanje može imati negativne učinke na zdravlje, uključujući povećan rizik od bolesti srca, dijabetesa i pretilosti. Stoga je važno pronaći ravnotežu između kasnog spavanja i održavanja zdravog životnog stila.
Istraživači su suglasni u tome da je potrebno daljnje istraživanje kako bi se bolje razumjele veze između spavanja navika i kognitivnih funkcija. Razumijevanje ovih mehanizama pomoći će u razvoju novih terapija i strategija za poboljšanje kognitivnih funkcija kod ljudi.
U svakom slučaju, ova studija pruža zanimljive uvide u kompleksnu povezanost između spavanja i kognitivnih funkcija. Možda će u budućnosti postati standardna praksa uzimati u obzir individualne spavanja navike kako bi se poboljšale kognitivne funkcije i općenito zdravlje ljudi.
