Nemačka savezna država Berlin saopćila je da će se vila nacističkog ministra za propagandu Josefa Gebelsa srušiti ako nitko ne preuzme vlasništvo nad njom.

Ministar financija Berlina, Stefan Evers, izjavio je da nudi vilu „bilo kome tko je spreman preuzeti je kao dar od države Berlina“ i da je dostupna svakome tko je spreman plaćati njezino „skupo održavanje“.

Evers je upozorio da „Berlin nema drugu opciju osim provesti rušenje“ ako nitko ne preuzme vlasništvo.

Gebels je koristio ovu vilu za odmor i pretpostavlja se za svoje tajne ljubavne afere. Nakon što je nacistički ministar zajedno s suprugom oduzeo sebi i svojoj djeci život, vila je kratko korištena kao vojna bolnica, prije nego što je pretvorena u omladinsko krilo komunističke partije Istočne Njemačke. Vila je kasnije mijenjala nekoliko namjena, do pada Berlinskog zida, nakon čega je u potpunosti napuštena.

Vila Josefa Gebelsa smještena je u elitnom dijelu Berlina i ima površinu od oko 600 četvornih metara. Kako je vlada Berlina dala rok do kraja mjeseca za pronalazak novog vlasnika koji će preuzeti vilu, cijela situacija privlači pažnju medija i javnosti.

Ovaj slučaj postavlja pitanje što treba učiniti s mjestima koja su povezana s mračnom prošlošću i kako se nositi s nasljeđem nacističke ere. Neki se slažu s odlukom da se vila sruši kako bi se izbjeglo glorificiranje nacističkog režima, dok drugi smatraju da bi trebalo sačuvati objekt kao spomenik prošlosti i upozorenje budućim generacijama.

Ovaj slučaj podsjeća na širu raspravu o upravljanju nasljeđem nacističke ere i ulozi arhitekture i povijesnih zgrada u oblikovanju kolektivnog pamćenja. Mnogi arhitekti, povjesničari umjetnosti i aktivisti bore se za očuvanje spomenika iz prošlosti kako bi se osiguralo da se ne zaboravi što se dogodilo i kako se može spriječiti da se ponovi.

U Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim zemljama Europe, postoje slični primjeri zgrada i spomenika povezanih s nacističkom ili fašističkom prošlošću koji su predmet rasprave o tome što učiniti s njima. Mnogi se pitaju kako balansirati između očuvanja povijesne baštine i sprječavanja glorificiranja zločinačkih režima te kako najbolje iskoristiti arhitekturu i spomenike za obrazovanje i podsjećanje na prošlost.

Odluka o sudbini vile Josefa Gebelsa u Berlinu stoga nije samo lokalni događaj, već predstavlja dio šire rasprave o načinima na koje se suočavamo s teškom poviješću i kako oblikujemo kolektivno pamćenje za buduće generacije. Kako se priča oko ove vile razvija i kako će se situacija riješiti, očekuje se da će biti nastavljena rasprava o očuvanju povijesnih zgrada i spomenika te o ulozi arhitekture u oblikovanju našeg razumijevanja prošlosti.