Rok za izbor nove vlade u Srbiji ističe 18. aprila, a mandatara za sastav nove vlade, Đuru Macuta, iznenadio je mnoge, s obzirom na to da nije član nijedne političke stranke. Ovo znači da će Srbija, posle osam godina, dobiti nestranačkog premijera. U poslednjim sazivima sve je više ministara koji nemaju stranačku pripadnost, a Macut nije prvi nestranački premijer u istoriji Srbije.
Od prvih višestranačkih izbora do danas, Srbija je imala 18 vlada i brojne ministre koji nisu bili članovi stranaka. U devetdesetim godinama, biznismeni kao što su Milan Beko i Bogoljub Karić našli su se u vladama, dok je Zoran Đinđić imao nestranačku ličnost kao što je Kori Udovički na čelu ministarstva energetike. U sklopu rekonstrukcije 2002. godine, Tomica Milosavljević postavljen je za ministra zdravlja kao nestranačka ličnost.
Prvi nestranački premijer bio je Mirko Cvetković 2008. godine, dok je Ana Brnabić preuzela premijersku poziciju 2017. godine. Ova praksa uvođenja nestranačkih ličnosti u vladu nastavila se i nakon 2012. godine, a na mestima ministara nalazili su se stručnjaci iz raznih oblasti, uključujući umetnost i sport.
Đuro Macut, novi mandatar, izazvao je iznenađenje među analitičarima. Muharem Bazdulj, pisac i kolumnista, ističe da je malo poznato o Macutu pre nego što se pojavio na političkoj sceni. Stručnjaci se pitaju da li je izbor Macuta pokušaj vlasti da se distancira od stranačkih predloga i da ponudi neutralnu opciju. Bojan Vranić, profesor na Fakultetu političkih nauka, takođe je iznenađen izborom, naglašavajući da Macut dolazi iz oblasti medicine, ali je univerzitetski profesor.
S obzirom na trenutnu političku situaciju, analitičari ističu da je važno kako će nova vlada reagovati na studentske proteste koji su se pojavili u poslednjih nekoliko meseci. Bazdulj naglašava da je Macut izabran u izazovnom trenutku i postavlja pitanje ko bi mogao biti njegov ključni saradnik ili „Vesić“, aludirajući na potrebu za snažnom operativnom podrškom.
Vranić dodaje da je važno kako će Macut pristupiti pitanjima koja se tiču studentskih prava i obrazovanja, s obzirom na to da su studenti postavili jasne zahteve prema prethodnoj vladi. Analitičari se slažu da će sastav novog kabineta biti ključan za budućnost vlade, kao i za to kako će se nova administracija postaviti prema studentskim blokadama i protestima.
Macutova reputacija kao univerzitetskog profesora može mu pomoći u pronalaženju zajedničkog jezika sa studentima, ali je neizvesno kako će se ponašati pod pritiskom političkih okolnosti. S obzirom na to da je dosadašnja praksa često uključivala nestranačke ličnosti koje su kasnije postajale deo stranaka koje su ih postavile, ostaje da se vidi da li će se i Macut prikloniti nekoj političkoj opciji.
Na kraju, analitičari ukazuju na to da je važno pratiti kako se nova vlada postavlja prema izazovima koji dolaze, posebno kada su u pitanju studentske blokade i zahtevi za reformama u obrazovanju. Macutova sposobnost da se nosi sa ovim izazovima može odrediti njegovu budućnost kao premijera i stabilnost nove vlade u Srbiji.
