Umberto Eko – život upotpunjen knjigama
Prije osam godina, 84-godišnji Umberto Eko preminuo je ostavivši iza sebe važno djelo književnih djela i ogromnu kolekciju knjiga. Napisao je komplicirane ali vrlo čitke romane poput „Ime ruže“ i „Fukoovo klatno“, kao i priče za djecu, književne kritike, akademske tekstove o semiotici, analize svega, od estetike srednjeg vijeka do modernih medija, i mnogo toga drugog, ali smatrao je da pisci ne bi trebali prečesto objavljivati nove knjige. Nije bio jedan od „onih romanopisaca koji objavljuju knjigu svake godine“, jer tako propuštaju „zadovoljstvo da pet, šest, sedam godina provedu pričajući jednu priču“.
Unatoč tome, Eko je puno pisao. I puno je čitao, što će potvrditi i letimičan pogled na jedno ili dva poglavlja iz bilo kojeg njegovog romana. Bio je vatreni obožavatelj Džejsa Džojsa i Horhea Luisa Borhesa. Eko je u svoja dela utkao bezbroj niti izvučenih iz književne i intelektualne istorije različitih mesta, kultura i jezika – što ukazuje na njegov dubok ali veoma znatiželjan um, kojem je potrebna dobro opremljena biblioteka, ili biblioteke. Možemo samo da zamislimo koliko je takvih citadela znanja Eko posetio u svojim putovanjima širom sveta, ali ne moramo da zamišljamo onu koju je sam opremio, jer možemo da je vidimo u ovom video-snimku kojeg je ostavio iza sebe.
Eko je ličnu biblioteku sagledao iz određenih uglova, izgleda gotovo nepregledno, prekrivena police knjiga, od kojih neke prekrivaju cele zidove, dok druge stoje samostalno, da bi na kraju stigao do jedne određene knjige. Biblioteka sadrži 30.000 knjiga, a njeni posetioci se dijele u dvije kategorije: one koji reaguju sa „Vau! Gospodine profesore doktore Eko, kakvu biblioteku imate! Koliko ste od ovih knjiga pročitali?“ i ostale – koji čine veoma malu manjinu – koji shvataju da privatna biblioteka ne služi za pojačavanje ega, već kao istraživački alat. Jer pročitane knjige su daleko manje vredne od nepročitanih. Sudeći po tome, Eko je možda prikupio još vredniju biblioteku nego što to njegovi obožavaoci pretpostavljaju.
Umberto Eko je ostavio nevjerojatno naslijeđe u vidu svoje biblioteke, koja će svakome tko je posjeti dati neizmjeran uvid u njegov život, um, radoznalost i ljubav prema knjigama. Svi obožavatelji književnosti trebali bi posjetiti ovu biblioteku, jer će im to pružiti neizmjernu tečajnu knjigu o vrijednosti znanja i ljubavi prema knjigama.
