Prema riječima Suzane Rajić, Karađorđe je imao hrabrosti i volje da se prihvati uloge vođe Prvog srpskog ustanka, te da su ustanici u dramatičnim trenucima 1804. godine krenuli na sve ili ništa. U Marićevića jaruzi sakupilo se 300 ljudi s namjerom da podignu ustanak protiv Turaka, no osnovno osjećanje koje su imali bilo je strah. Rajić je istaknula kako je taj trenutak bio vrlo težak te da je strah bio najvažniji momenat koji je trebalo savladati u prvim koracima. Kompletan sadržaj vesti dostupan je korisnicima Tanjugovih servisa.