Nova studija koju su proveli australijski matematičari dovela je u pitanje staru izreku da bi majmun koji bi nasumično pritiskao tipke na pisaćoj mašini, uz beskonačno vrijeme, mogao napisati kompletna djela Vilijama Šekspira. Ova teorema beskonačnog majmuna dugo se koristila kao objašnjenje vjerovatnoće i slučajnosti.
Međutim, istraživači iz Sidneja, Stiven Vudkok i Džej Faleta, su otkrili da bi majmunu trebalo duže vrijeme nego što postoji naš svemir da replicira Šekspirova djela. Studija je takođe uzela u obzir globalnu populaciju čimpanzi, koja iznosi oko 200.000 jedinki.
Rezultati su pokazali da čak i da svaka čimpanza na svijetu bude uključena u eksperiment i kucanje brzinom od jednog slova u sekundi do kraja postojanja svemira, ne bi uspjeli replicirati djela Vilijama Šekspira. Postoji samo pet posto šanse da bi jedna čimpanza uspješno napisala riječ „banana“ tokom svog života.
Vjerovatnoća da čimpanza konstruira nasumične rečenice iznosi jedan prema deset miliona milijardi milijardi. Studija zaključuje da čak i uz poboljšanu brzinu kucanja ili povećanje populacije čimpanzi, rad majmuna nikada ne bi bio održiv za stvaranje kompleksnih pisanih radova.
Studija se takođe oslanja na teoriju toplinske smrti, prema kojoj će se svemir nastaviti širiti i hladiti dok sve u njemu ne umre, propadne i nestane. Ovaj scenario, iako se naziva toplotna smrt, zapravo je spor i hladan.
Ova nova studija baca novo svjetlo na staru teoriju o beskonačnom majmunu i pokazuje da je vjerovatnoća da bi majmun mogao napisati Šekspireva djela beskonačno mala. Istovremeno, istraživanje ukazuje na složenost i jedinstvenost ljudske sposobnosti stvaranja umjetnosti.
Ova studija donosi važne podatke i rezultate koji mogu promijeniti naše razumijevanje vjerovatnoće i slučajnosti u svijetu matematike. Njeni zaključci mogu imati šire implikacije na naše shvatanje evolucije, vjerovatnoće i kreativnosti u svijetu prirodnih nauka.
U svakom slučaju, nova studija nas podsjeća na važnost istraživanja i kritičkog razmišljanja u naučnom svijetu. Ona pokazuje da čak i najstarije i najpoznatije teorije mogu biti dovedene u pitanje i preispitane kroz rigorozno naučno istraživanje.
Ova studija nas takođe podsjeća na važnost znanja matematike i statistike u suvremenom društvu. Matematika je temeljna nauka koja nam pomaže da razumijemo svijet oko sebe i donosi važne odluke u mnogim oblastima života.
Studija australijskih matematičara Stivena Vudkoka i Džej Falete donosi nove uvide u vjerovatnoću i slučajnost u svijetu matematike. Njihovi rezultati pokazuju da je vjerovatnoća da bi majmun mogao replicirati Šekspirova djela beskonačno mala, čak i uz beskonačno vrijeme.
Ova studija podsjeća nas na složenost i jedinstvenost ljudske sposobnosti stvaranja umjetnosti i donosi važne implikacije za naše shvatanje evolucije, vjerovatnoće i kreativnosti u svijetu prirodnih nauka. Njeni zaključci mogu imati šire implikacije na naše razumijevanje svijeta oko nas i našeg mjesta u njemu.
U zaključku, nova studija australijskih matematičara donosi važne podatke i rezultate koji mogu promijeniti naše razumijevanje vjerovatnoće i slučajnosti u svijetu matematike. Njeni zaključci mogu imati šire implikacije na naše shvatanje evolucije, vjerovatnoće i kreativnosti u svijetu prirodnih nauka.
