Snimak iz 1967.godine od koga se diže kosa na glavi! Ovako zaista izgledaju obredi sahranjiva kod starih Vlaha (VIDEO)

Miloš Radovanović avatar

Snimak je nastao davnih godina u jednom selu pored Negotina, koji je malo je reći nakon emitovanja zaprepastio mnoge koji su ga pogledali. Ekipa radio-televizije Beograd je sa stručnjacima iz Etnografskog muzeja posetila je sela na istoku Srbije i zabeležila, kako i sam narator kaže „čudne, praiskonske običaje i verovanja o životu i smrti koja se prenose s kolena na koleno, a koja ni hrišćanska crkva nije mogla izmeniti nego im se čak morala podčiniti“.

U selu Srbovo pored Negotina ekipa je tada zabeležila i deo običaja prilikom sahranjivanja. Prvo što su primetili bili su širom otvoreni prozori na jednog kući i muziku u dvorištu. Kada neko umre, običaj je da se pripreme darovi koje će on, simbolično, poneti na onaj svet. Smrt pokojnika zapravo je gledana kao prilika da se po njemu pošalju zagrobni darovi njegovom rano preminulom sinu koji nikada nije bio sahranjen po ovom običaju.

Sahrana koju su tom prilikom kamere zabeležile bila je specifična po tome što se, simbolično, uz pokojnika tada sahranjivao i njegov sin koji je još pre 23 godine poginuo na Sremskom frontu. Na vencu namenjenom sinu bila je postavljena njegova slika sa ženom iako je ona u to vreme još uvek bila živa i odavno udata za drugog čoveka. Ona je bila jedna od narikača nad odrom preminulog, a njen tadašnji muž jedan od onih koji su nosili kovčeg bivšeg svekra svoje žene.

Iako u osnovi paganski, ovi vlaški običaji duboko su ukorenjeni među narodom, a o tome svedoči i činjenica da se na snimku, u koloni koja iz kuće kreće na groblje na sahranu, može videti i sveštenik.

Takvi običaji su zabeleženi u vlaškim selima na istoku Srbije, a oni predstavljaju deo kulturne baštine ovog područja. Ovi običaji su duboko ukorenjeni među lokalnim stanovništvom i prenose se s kolena na koleno, bez obzira na eventualne promene u društvu i uticaje drugih kultura.

Etnografski muzej u Beogradu se bavi prikupljanjem, čuvanjem i izlaganjem etnografske građe koja svedoči o tradicionalnom načinu života i kulturi naroda koji su naseljavali područje Balkana. Tako su naučnici iz muzeja zajedno sa ekipom radio-televizije Beograd imali priliku da zabeleže jedinstvene običaje koji su duboko ukorenjeni u vlaškoj zajednici na istoku Srbije.

Ovi običaji su zanimljivi ne samo zbog svoje antičke i praiskonske prirode, već i zbog toga što su uspeli da prežive sve promene kroz koje je prošlo društvo i ostaju deo kulturne baštine ovog područja. Pored toga, ovi običaji su i primer mešanja različitih kultura i uticaja koji su oblikovali tradicionalnu kulturu Vlaškog naroda na istoku Srbije.

Običaji vezani za život i smrt imaju posebno mesto u svakom društvu i često se mogu smatrati ključnim sastavnicama kulturnog identiteta. Zato je važno da se ovi običaji čuvaju i štite kako bi se sačuvala kulturna baština i nasleđe naroda.

Etnografski muzej u Beogradu ima značajnu ulogu u prikupljanju i čuvanju ovakvih običaja i tradicija, kako bi se sačuvala kulturna baština naroda koji su naseljavali Balkan. Njihov rad doprinosi očuvanju i promociji kulturnog nasleđa ovog područja, kao i boljem razumevanju tradicionalne kulture i običaja. Takođe, ovakvi snimci omogućavaju i široj javnosti da se upozna sa jedinstvenim običajima i tradicijama koji su deo kulturnog identiteta vlaškog naroda na istoku Srbije.

Upravo zbog toga su ovakvi snimci važni za očuvanje kulturne baštine i tradicije, jer pružaju uvid u bogatstvo i raznovrsnost kultura koje su se razvijale na Balkanu. Etnografski muzej se trudi da sakupi što više takvih običaja i tradicija kako bi se sačuvala kulturna baština ovog područja i omogućilo budućim generacijama da se upoznaju sa tradicionalnom kulturom naroda koji su naseljavali Balkan. Sačuvani običaji i tradicije svedoče o bogatstvu i raznolikosti kultura koje su se razvijale na ovim prostorima i doprinose boljem razumevanju istorije i kulturne baštine ovog područja.

Miloš Radovanović avatar

Obavezno pročitajte ove članke: