Novi britanski premijer Kir Starmer dao je znak da je zainteresiran za sporazum o migraciji između Italije i Albanije kao načina za rješavanje problema s dolaskom migranata u malim brodovima. Starmer je izjavio da bi Tirana mogla primiti tražitelje azila u ime Italije dok se njihovi zahtjevi obrađuju u ranim fazama, te je otvoren za provedbu sličnog sustava i u Velikoj Britaniji. Planira pregovarati o pitanju nelegalne migracije sa talijanskim premijerom i iznijeti različite prijedloge za rješavanje tog problema. Razgovori o ovom pitanju su također vođeni s njemačkim kancelarom i francuskim predsjednikom. Starmer ističe da njegova talijanska kolegica ima snažne ideje koje se nadaju razmotriti zajedno. Kada je upitan o mogućnosti postizanja sporazuma sličnog onom između Italije i Albanije, Starmer je odgovorio da će prvo vidjeti kako taj plan funkcionira te da je još uvijek u ranoj fazi razmatranja. Prema petogodišnjem sporazumu s Italijom, Albanija će primiti do 3 000 izbjeglica i migranata u dva prihvatna centra dok traje obrada njihovih zahtjeva za azilom, koja traje otprilike mjesec dana. Migranti će biti pod talijanskom jurisdikcijom prema sporazumu.

Kir Starmer, britanski premijer, inače član Laburističke stranke, pokazao je zanimanje za ovaj sporazum kao alternativno rješenje problema migracija i traženja azila. Poznato je da se zbog situacije u zemljama Bliskog Istoka i sjeverne Afrike, mnogi migranti odlučuju na opasno putovanje preko mora kako bi stigli do europskih obala. Zahvaljujući sporazumu između Italije i Albanije, broj migranata koji se zaputio na ovaj put između te dvije zemlje znatno se smanjio, što ukazuje na potencijalnu korisnost ovakvih sporazuma između ostalih zemalja. Starmer je posebno zainteresiran za sustav u kojem bi se obrada zahtjeva za azilom započela u ranim fazama, pružajući sigurnost tražiteljima i sprječavajući ilegalne migracije. Očito je da se ovim potezima želi unaprijediti zakonske i sigurne načine za migraciju i traženje azila, kako bi se smanjile rizici od opasnih putovanja preko mora i ilegalnih postupaka.

Ova vrsta sporazuma može imati i pozitivne socio-ekonomske učinke na obje zemlje – primateljicu i državu koja traži azil. Kroz ovakve programe, zemlje mogu surađivati u rješavanju problema migracija i azila, stvarajući sigurnije okruženje za sve uključene strane. Uz podršku specijaliziranih agencija i organizacija kao i prethodno isplanirane mehanizme obrade zahtjeva, moguće je ubrzati procese i osigurati pravednu evaluaciju svakog pojedinog slučaja. Također, mogu se stvoriti uvjeti za olakšavanje integracije izbjeglica i migranata u svojim novim zajednicama.

Starmerovo zanimanje za ovu temu pokazuje da Velika Britanija ozbiljno pristupa pitanju migracija i traženja azila te da je spremna istražiti alternativne modele koji bi bili korisni i za samu državu, ali i za one koji traže zaštitu. Nadamo se da će razgovori s talijanskim premijerom donijeti korisne zaključke te da će se pronaći rješenja koja će biti u najboljem interesu svih. Migracije su kompleksno pitanje koje zahtijeva zajednički pristup i suradnju među zemljama kako bi se pronašla održiva rješenja i osigurala zaštita i pomoć onima kojima je najpotrebnija.