Ivan Radovanović je u svojoj novoj kolumni izrazio gađenje zbog svega što se dogodilo posle smrti novinara Slavka Ćuruvije pre 25 godina. On se prisjeća večeri smrti, svojih osjećanja tog trenutka i kako ga je to gađenje oblikovalo tijekom godina. Radovanović izražava gađenje prema tome kako porodica Ćuruvije još uvijek nije dobila pravdu, a istina je sada izgubljena između toliko puno različitih verzija priča.

Također, izražava svoj osjećaj krivnje zbog toga što se i on sam osjeća kao stranac u cijeloj situaciji te stoga odlazi na grob Ćuruvije krišom kako bi izbjegao da ukrade tuđu bol. Radovanović dalje opisuje razočaranje i gubitak vjere u novinarstvo i prijatelja, te ističe kako je sada postao sumnjičav i skeptičan, za razliku od svog prijatelja Ćuruvije koji je uvijek gledao priliku i šansu, vjerujući da je sve moguće.

Radovanović također opisuje kako se sada osjeća poraženim nakon gubitka svog prijatelja i promatrajući što se događa oko njega u svijetu novinarstva. Govori o suđenju za ubojstvo Slavka Ćuruvije, gdje izražava svoje sumnje i nevjerovanje u postojanje pravde u tom slučaju.

U kolumni, Radovanović također izražava svoje nevjerovanje u davanje pravde u takvim slučajevima te sumnja u postojanje pravde u ovom slučaju. On komentira svoje sumnje u tužiočki sistem i nadu da će istina biti objavljena. Na kraju kolumnu, Radovanović se zapitao postoji li pravo objašnjenje za cijelu situaciju i tko je kriv za cijelu tu priču.