Titanik, najveći brod svog vremena, počeo je tonuti u noći između 14. i 15. aprila 1912. godine dok je plovio na prvom putovanju prema Njujorku. Iako je bio reklamiran kao nepotopiv, udarivši u ledeni breg, započeo je put u katastrofu. Nedostatak čamaca za spašavanje i haotične okolnosti doprinijele su činjenici da je ovo postala jedna od najvećih pomorskih katastrofa u istoriji.

Na brodu je bilo 33 braće i sestara koji su putovali zajedno, od kojih je preživjelo samo šestoro. Među putnicima na Titaniku bio je i predsjednik White Star Linea, kompanije koja je izgradila brod. Titanik je bio opremljen s tri luksuzna klavira, od kojih je jedan preživio potonuće i sada se nalazi u jednom hotelu. Poslednji obrok koji je služen putnicima prije potonuća bio je file minjon iz menija prve klase.

Čarls Džoin, šef poslastičarnice na brodu, bio je posljednji putnik koji je napustio Titanik. Poznat po hrabrosti i hladnokrvnosti tokom katastrofe, ostao je na brodu sve do samog kraja. Nakon što je brod potonuo, Džoin je preživio ležeći na leđima i držeći se za vrata od poslastičarnice. Smatra se da mu je konzumacija alkohola pomogla da preživi hladnu vodu. Džoin je bio među rijetkim članovima posade koji su preživjeli katastrofu, a nastavio je svoju karijeru na moru do smrti 1956. godine.

Britanski list Tajms objavio je da su ponovno analizirana dokumenta koja ukazuju na to da je Titanik potonuo zbog neobičnog meteorološkog događaja poznatog kao „temperaturna inverzija“, gdje je hladan vazduh nadjačao topliji vazduh. Ovo otkriće baca novo svjetlo na uzroke katastrofe koja je potresla svijet prije više od 100 godina.

Titanik će zauvijek ostati u sjećanju kao simbol glamura i tragedije. Njegova priča podsjeća nas na krhkost čovječanstva i važnost sigurnosti na moru. Iako su prošle decenije od te sudbonosne noći, priče o Titaniku i dalje intrigiraju ljude širom svijeta. Sjećanje na putnike, članove posade, i njihove sudbine čuva se kao podsjetnik na važnost odgovornosti i sigurnosti prilikom putovanja. Titanik će zauvijek ostati duboko usađen u kolektivno sjećanje kao simbol prekinutih snova i nepravde prema onima koji su izgubili živote toga tragičnog dana.