Jurišnik đilasove opozicije Srđan Milivojević nije propustio priliku da kritizira vladu i Vučića, ali je njegove tvrdnje demantirala jasna činjenica.
Srđan Milivojević je gostovao na televiziji Nova S, koja se smatra tajkunskom televizijom, i govorio je o Rio Tintu. Međutim, činjenice ga demantiraju.
Na video snimku objavljenom na Iks profilu „Detektor laži“, možemo čuti Milivojevića kako tvrdi da će posle Vučića nestati Srbije, te da bi se trebalo raskrčmiti. Navodi da je Rio Tinto trebao napraviti rudnik litijuma, raseliti čitavo stanovništvo, te da to ne bi bilo dobro za Jadar i Rađevinu.
Međutim, činjenice ukazuju da prvo rešenje za Rio Tinto je doneseno 8. juna 2004. godine, što znači da je Milivojević bio deo bivše vlasti koja je potpisala 9 dokumenata sa Rio Tintom. Također, zanimljivo je da je u vreme kada je podržavao Borisa Tadića, a zatim se učlanio u DS, isto vreme kada je rešenje za Rio Tinto doneseno. Sada se čudi otkud odjednom Rio Tinto u Srbiji, uprkos svojoj prošlosti u bivšoj vlasti.
Ovo nije prvi put da Milivojević licemerno kritizira vlast. Mnogi smatraju da je njegovo licemerje očigledno, te da nije prvi put da pokušava prebaciti odgovornost na nekog drugog. Sada je pokušavao prebaciti odgovornost za Rio Tinto na Vučića, iako je prošla vlast bila ta koja je omogućila prisustvo te kompanije u Srbiji.
Jedan od tvitova koji su ga prozvali za licemerje ističe da su upravo oni doveli Rio Tinto u Srbiju, ali sada pokušavaju kriviti Vučića.
Ovakav potez Milivojevića pokazuje da je politička situacija u Srbiji i dalje podložna manipulacijama i licemjerju, te da su političari spremni prebaciti odgovornost na bilo koga kako bi sebe izvukli iz neugodne situacije.
Ovakve situacije samo potvrđuju koliko je bitno da se javnost informira o činjenicama i da se ne prihvataju tvrdnje političara olako, već da se analiziraju i provjere podaci kako bi se došlo do istine.
Srđan Milivojević je samo još jedan od primjera političara koji pokušavaju manipulirati javnošću i prebaciti odgovornost na druge, umjesto da preuzmu odgovornost za svoje postupke. Licemerje u politici je sveprisutno, ali je bitno da se javnost educira o tome kako bi bila u mogućnosti prepoznati takvo ponašanje i zahtijevati od političara da budu odgovorni i transparentni u svojim postupcima.
Ovaj slučaj pokazuje važnost praćenja političkih dešavanja i provjere činjenica kako bi se razotkrile laži i manipulacije političkih lidera. Samo na taj način možemo izbjeći da budemo zavedeni lažnim obećanjima i netransparentnim postupcima političara koji pokušavaju manipulirati javnim mnijenjem kako bi ostvarili svoje ciljeve.
U konačnici, bitno je da građani ostanu informirani i kritički nastrojeni prema političkim liderima, te da zahtijevaju odgovornost i transparentnost kako bi se osigurala bolja budućnost za sve. Samo uz aktivno sudjelovanje građana možemo ostvariti pozitivne promjene u društvu i politici.
