Zaustavljanje, kretanje i oprez: Zašto semafori imaju baš ove boje?

Prije nego što su semafori postali standardizovani, vozovi su već koristili svjetlosne signale kako bi olakšali saobraćaj. Na prvim semaforima, crveno svjetlo je označavalo zaustavljanje, bijelo kretanje, a zeleno oprez. Međutim, kako je bijela boja uzrokovala probleme i lako se mogla zamijeniti s drugim svjetlima noću, odlučeno je da se pređe na zelenu boju, dok je žuta postala znak za oprez.

Nakon što su se boje definisale, crvena je odabrana zbog svoje visoke valne dužine, što znači da je uočljiva iz većih udaljenosti. Ovo je posebno korisno za znakove upozorenja koji traže zaustavljanje. Taj standard za semafore uveden je 1935. godine, 15 godina nakon što je William Potts napravio prvi semafor.

Semafori prije standardizacije nisu imali određena pravila o vrsti svjetala ili uzorcima koji se moraju koristiti, pa su semafori širom SAD-a imali različite sustave i šablone.

Danas, semafori širom svijeta zadržavaju isti princip boja kao znakova upozorenja. Crvena boja znači zaustavljanje, zelena kretanje, a žuta upozorenje da se pripremite za zaustavljanje.

Osim za regulaciju saobraćaja, svjetlosni signali se koriste i u drugim oblastima, kao što je vojna oprema, medicinska oprema, komunikacija, kao i u svakodnevnom životu, poput svjetala za upozorenje i sigurnosnih mjera.

U zaključku, boje semafora nisu odabrane slučajno. Svaka boja ima svoju posebnu ulogu u regulaciji saobraćaja i olakšava vozačima, pješacima i biciklistima kretanje po putevima.